Sa fb Ahmeda Bosnića:
Knjiga je najvjerniji prijatelj
RADOSTI ČITANJA
„Knjiga za čitanje nije ona koja misli za tebe, već ona koja te natjera na mišljenje.” – Nelle Harper Lee, američki novelist
Oni koji me prate i bolje poznaju dobro znaju da volim pametnu pisanu riječ. Ona me čini boljim, pametnijim i mudrijim. Štiti me od svakodnevnih banalosti i politickih prostakluka, kojim smo izloženi. To znaju svi moji prijatelji, posebno moji Tešnjaci, nenadmasni poeta Amir Brka i svi oni koji se okupljaju oko sve agilnijeg Centra za kulturu i obrazovanje. Evo, juce su me obrazovali novim izdanjima, kojim su obogatili svoju izdavacku djelatnost. Poslali mi tri nove knjige, još mirisu na graficke boje. Red je da kažem koju riječ o njima:
DAN KADA JE UMIRAO PJESNIK (Tešanjske priče): Dovoljno je kazati da je autor Momčilo Spasojević dijete Tešnja, da je u njemu završio osnovno i gimnazijsko školovanje i da je u toj plemenitoj sredini udahnao tananu moć pripovjedanja, koja mu je s pravom donijela mnoge književne nagrade, među njima i Vukovu nagradu Kulturno prosvetne zajednice Srbije.
PRIČE S AJFELOVOG MOSTA: Autor Milo Jukić nije nepoznat balkanskoj čitalačkoj publici. Do sada je objavio sedam knjiga razlicitih žanrovskih sadržaja. Nagrađivan je knjizevnim nagradama, a o najnovijoj knjizi Miljenko Jergović kaže da je „knjiga o neprestanom traženju svoga mjesta, u svijetu koji je istovremeno nepodnošljivo statičan…“, ali istovremeno bježi i izmoče.
GRADU TEŠNJU U KNJIŽEVNE POHODE: Ova knjiga, kako ističe dr. Nehrudin Rbihić, istaknutog kritičara i historičara Muhidina Džanka, izbor je ogleda i osvrta o piscima, knjigama i pojavama o kojima je autor, razlicitim povodima i prilikama, govorio protekle dvije decenije u Tešnju. Džanko je samo jedan od zaljubljenika i postivalaca grada, koji ga je uvijek s radosću dočekivao.
***0***
Moju jucerašnju radost upotpunilo je i zanimljivo djelo mog jadranskogm, viškog prijatelja Boška Budisavljevića, sa stalnom adresom u Zagrebu, supružnika moje prijateljice iz djetinjstva Zlate Uzeirbegović. Nagradio me posebnim vrijednim stručnim sadržajem „AUTO-ARHIVIRANJE U 11 TOČAKA“, o kojem do sada nikad nisam razmišljao, ali evo, pružio mi je dobri čovjek Boško Budisavljević, priliku i mogućnost da ga proučim. Hvala, Boško, hvala Zlato!
